Poskok (Vipera ammodytes) je zmija otrovnica iz porodice ljutica (Viperidae). Uz riđovku (Vipera berus) i planinskog žutokruga (Vipera ursinii) jedina je otrovnica koja ima prirodno stanište na području Republike Hrvatske. Poskoka je lako razlikovati od drugih zmija zbog izraženog roščića koji se nalazi na glavi životinje.
U Ličko-senjskoj županiji vrlo je česta i široko rasprostranjena vrsta. Tipično stanište poskoka su osunčani kamenjari s ponešto niskog raslinja u blizini. Odrasle jedinke se uglavnom hrane glodavcima, pticama i gušterima. Mladunci se hrane kukcima i beskralježnjacima koje mogu uloviti. Valja napomenuti da su i kod mladunaca koji su netom izleženi razvijene žlijezde otrovnice stoga valja biti oprezan. Za poskoka se kaže da koti žive mlade. Radi se naime o tome da nakon oplodnje ženka poskoka ne polaže jaja u gnijezdo kao većina ostalih gmazova već ih zadržava u svojoj utrobi gdje se mladunci razvijaju sve do trenutka kada su spremni za izlazak iz jajeta.
Poskok je uglavnom aktivan noću. U hladnijim gorskim predjelima tijekom zime hibernira. Pretpostavlja se da u divljini može živjeti 15 godina ali o tome nema sigurnih podataka. Prirodni su predatori poskoka ptice grabljivice, posebno orao zmijar, i male zvijeri.
Područje oko Malog Kamenskog na Ličkoj Plješivici izuzetno je pogodno stanište za poskoka. Na odabranoj plohi u Malom Kamenskom već se petu godinu za redom vrši monitoring poskoka. U tom je razdoblju zabilježeno oko sedamdesetak jedinki. Na ovom području su uočeni relativno veliki primjerci poskoka. Tako je tijekom zadnjeg monitoringa uočen mužjak dugačak 97,5 cm. Ovako duge jedinke poskoka se mogu smatrati svojevrsnim „kapitalcima“.
Tijekom ovogodišnjeg monitoringa u Malom Kamenskom opažena je i jedna zanimljivost. Zamijećena je aktivnost smeđeg medvjeda u kamenjaru kojeg nastanjuju poskoci. Pretpostavka je da se medo, razmičući kamenje, pokušavao domoći kojeg većeg primjerka. Poskok, iako je zmija otrovnica zbog venoma kojega proizvode žlijezde smještene u glavi životinje, sam po sebi nije otrovan, stoga njegovo „meso“ može biti dodatni izvor proteina za najpoznatijeg šumskog sladokusca.
